KOTAR ĐAKOVO 1702.
Na karti Kotar Đakovo 1702. su navedena naselja koja su pripadala Kotaru Đakovo 1702. godine. To je ujedno i najstariji popis u našem atlasu. Označili smo navedena sela, grad Đakovo i jedan predij koji su se našli u popisu. Ovo je okosnica prostora kojega danas zovemo Đakovštinom. Kako je u trenutku popisa biskupska stolica bila ispražnjena (biskup Nikola Ogramić Olovčić je ubijen u Đakovu 1701. godine, a njegov nasljednik Petar Crnković nije uspio niti doći do Đakova prije nego je umro 1703. godine) vlast nad kotarom je preuzela Visoka dvorska komora, u čije je ime popis učinio Emerik Szadecky. Nedugo nakon popisa, novi đakovački biskup Đuro Patačić preuzeo je upravu nad đakovačkim vlastelinstvom. Već 1745. iz tog posjeda izuzimaju se sela: Mikanovci, Čajkovci, Strizivojna, Vrpolje, Andrijevci, Perkovci i Topolje, od kojih je samo Strizivojna, u današnje vrijeme, dio Đakovštine. U popisu se našlo i nekoliko sela koja danas više ne postoje, kao što su Radinovci, Lopušanci, Junakovci, Dubravnik, Bežanija… No, s druge strane, na popisu nema sela kao što su Široko Polje, Dragotin, Novi Perkovci, Punitovci, Krndija i ostali. Razlog tomu je što su ta sela nastala nešto kasnije.
Opisi mjesta su preuzeti iz knjige ”Naselja u Istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća”, preveo i pripremio Stjepan Sršan, Osijek, 2000.
Opisi su fokusirani na toponimske pojmove.
PRVA TOPOGRAFSKA IZMJERA (1781-1783)
Nakon dugogodišnjeg ratovanja protiv Osmanskog carstva, Habsburška monarhija je od sredine 18. stoljeća započela kartiranje svojeg teritorija. Naš prostor je došao na red početkom 1780-ih. Časnici za mjerničke i kartografske poslove temeljito su prošli prostorom Đakovštine, što je rezultiralo Prvom topografskom izmjerom, čije su karte objavljene u ediciji ”Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća, Virovitička županija, u izdanju Hrvatskoj instituta za povijest, 2002. godine. Ova se izmjera još naziva i ”jozefinskom” jer je nastala angažmanom cara Josipa II. Osim detaljnih kartografskih prikaza, ova izmjera je donijela i zanimljive vojno – strateške opise svakog pojedinog naselja u Monarhiji, pa tako i naselja s prostora Đakovštine. Mi Vam u našoj karti donosimo sela koja su zabilježena u ovoj izmjeri i to prema sekcijama, donosimo i toponime koji su naznačeni na kartama, ali i nazive potoka i rijeka koji se poprilično razlikuju od današnjih. Nazivlje je preuzeto iz spomenute publikacije Instituta za povijest.
DRUGA TOPOGRAFSKA IZMJERA (1865-1869)
Karte prve i druge vojne izmjere pokrivaju čitavo područje Habsburške Monarhije, a mjerilo karata je 1:28 800. Uzrok tog mjerila je upotreba bečkog hvata kao osnovne mjerne jedinice. Ovaj je popis pokrenut u vrijeme cara Franje I. On je preminuo 1865., upravo kada je popis zahvatio naše područje. Popis je dovršen 1869. i nosi njegovo ime: Franciskanska katastarska izmjera.
TREĆA TOPOGRAFSKA IZMJERA (1869 – 1887)
Ova je izmjera nastala u vrijeme cara Franje Josipa I, pa po njemu i nosi ime Francjozefinska izmjera. Karte su rađene u dva mjerila, krupnije 1: 75 000 i detaljnije 1: 25 000. U našoj karti donosimo toponime zabilježene u obje karte. Sve mape od sve tri izmjere su dostupne na stranici mapire.eu, no poteškoću za prostor Đakovštine čini upravo ova detaljnija karta Treće izmjere, jer su greškom zamijenjeni listovi koji pripadaju Đakovštini, pa je praćenje kartografskog prikaza i stvarnog okoliša uvelike otežano, ali nikako nemoguće!
KATASTARSKE MAPE (19. STOLJEĆE)
Svako mjesto u Đakovštini ima svoju katastarsku mapu, koje su većinom datirane u 1863. godinu. Problem kod popisivanja toponima se manifestirao u neujednačenosti ovih mapa, pa imamo mape na kojima su detaljno prikazani svi objekti u naseljima, imena vodotokova, mlinovi, križevi krajputaši i ostali objekti, a postoje mape u kojima su informacije svedene na bezbojne linijske crteže bez oznaka i detalja. Prema tome je ovaj popis toponima svakako manjkav, jer je dostupnost izvora, nažalost, neujednačena. Unatoč tomu, na prostoru Đakovštine zabilježeno je 2 075 toponima sa katastarskih mapa, iako nas je trenutna karta ograničila na samo 2000.
TOPONIMI I TRASA NA NACRTU PLOVNOG KANALA DRAVA – SAVA ILI OSIJEK – BROD
Kartografski izvor: https://maps.hungaricana.hu/en/OSZKTerkeptar/564/?list=eyJxdWVyeSI6ICJkcmF2YSBzemF2YSJ9
Sredinom 19. Stoljeća intenzivno se razmišljalo o povezivanju kako Dunava i Save plovnim kanalom, tako i Drave i Save. Nacrti koji su načinjeni oko 1840. godine sijeku prostor Đakovštine u smjeru sjeveroistok – jugozapad. Karte su vrlo vrijedne jer su poprilično detaljne i jer donose toponime za određena područja koja nisu pokrivena detaljnim katastarskim mapama. Zamislite kako bi naš prostor izgledao da je uistinu došlo do izgradnje ovoga kanala?
VODENICE NA KARTAMA 18. I 19. STOLJEĆA
Proučavajući karte Đakovštine iz 18. i 19. stoljeća primjećujemo jedno drugačije lice našeg prirodnog okoliša. Izvornije. Naš prostor je prošaran potočićima, koji su danas regulirani u kanale, kako potencijalne poplave ne bi ugrozile obradive površine i naselja koja im se nalaze u blizni. No, prije svih suvremenih hidromelioracijskih radova, tijekom 18. i 19. stoljeća (i ranije), stanovništvo Đakovštine koristilo je proizvodni potencijal okoliša u gospodarske svrhe, pa su tako na potocima i rječicama Đakovštine nicale vodenice u kojima se mljelo žito, kukuruz i raž, kako bi se dobilo brašno – sirovina za svakidašnji kruh. Dolaskom novih tehnologija, industrijalizacijskim napretkom i općenito elektrifikacijom, vodenice gube značaj i isplativost te ustupaju mjesto mlinovima velikih kapaciteta koji su građeni u gradovima ili u blizini trgovačkih ruta.
Vodenice se dalje, dijele prema mehanizmu:
Vodenice s horizontalnim kolom – žličarke ili kašikare (zbog oblika lopatica na pogonskom kolu)
Vodenice s vertikalnim kolom – na tumbaz – pogonsko kolo je postavljeno s bočne strane zgrade
Vertikalno kolo može biti s nadlijevnim ili podljevnim sustavom. Podljevni sustav je najučestaliji kada su vodenice građene na izdubljenim kladama (kladarice) ili na lađama (Španiček, 1995: 94).
Žličarke su bile najjednostavniji tip vodenica i raširen po cijeloj Slavoniji. One su građene tako da je polovica zgrade oslonjena na obalu, a pola na drvenim stupovima iznad vodotoka (Kolar – Dimitrijević i Wagner, 2007:111). Velika je vjerojatnost da je većina vodenica u Đakovštini bila upravo ovakvoga tipa, iako se iz prikaza na katastarskim mapama ne može ova pretpostavka potvrditi. Jedino što se na pojedinim mapama može razlikovati jest podatak jesu li vodenice rađene od drveta (žuta boja) ili su zidane (crvena boja). Kako su suvare tj. suhi mlinovi građevine tipično kružnog tlocrta s užim pravokutnim nastavkom, i oni su vidljivi na pojedinim katastarskim mapama. Nedostatak ovakvog pristupa proučavanju Đakovštine u 19. stoljeću svakako je neujednačenost dostupnih katastarskih mapa. Naime, pojedine mape su bez ucrtanih objekata (kuća) i ostalih elemenata uključujući i toponime kao što je slučaj sa mapom Budrovci. Prema tome ovaj povijesni pregled nikako ne možemo smatrati gotovim niti na temelju njega izvlačti konačne brojke i zaključke statističke prirode, isključivo zbog pomanjkanja podataka.
Za pojedine vodenice koje su ucrtane na Treću topografsku izmjeru, navedena su i imena pa tako imamo Kličić vodenicu, Panjsku vodenicu, Staricu, Staricu gornju, Šurakovac, Kolaricu, itd. Na žalost, imenovane vodenice su izrazito rijetke na ovim kartografskim prikazima.
Kao referenca za položaje korištene su karte:
Prva topografska izmjera (1781–1783)
Druga topografska izmjera (1781–1783)
Treća topografska izmjera (1869-1887) 1: 75 000
Treća topografska izmjera (1869-1887) 1: 25 000
Katastarske mape (19. stoljeće)
Karte su dostupne za pregledavanje na stranici https://mapire.eu/en/
SUVREMENI TOPONIMI (TOPOGRAFSKA KARTA I HRVATSKA OSNOVNA KARTA)
Položajno smo označili sve suvremene toponime koji se koriste u službenoj kartografiji.
Preuzeti s Hrvatske osnovne karte (1:5000) i Topografske karte (1:25 000)
POTOCI, RIJEKE, IZVORI – NEKADA I SADA
Donosimo vam položaje izvora, lokvi i močila prema službenim hrvatskim kartografskim izvorima (TK 25 I HOK). Neki su naznačeni samo položajem, a neki i imenom.
Popisali smo potočiće i potoke koje je naznačio inžinjer Radoslav Franjetić, koji je početkom 20. stoljeća intenzivno radio na regulaciji vodenih tokova u Đakovštini. Njegova karta regulacija čuva se u Muzeju Đakovštine. Sve potočiće koje je imenovao, naveli smo u ovoj karti.
Potoci i rijeke koji su imenovani u službenoj Topografskoj karti i Hrvatskoj osnovnoj karti smo također docrtali kao posebne slojeve. Naravno, na kartama je naznačeno mnogo više vodotokova, no one koji nisu imenovani, nismo ucrtavali.
Naravno da se brojni elementi preklapaju u ovim kartama, ali zanimljivost su različita imena koja su nosili kroz različita vremena. Ovo je idealno mjesto da ih usporedite.
